Martinska je živjela punk proteklog vikenda punim plućima

Rubni dio domaće rock scene, onaj koji živi i voli punk, hardcore i prateće izvedenice tih žanrova, okupio se proteklog vikenda na rtu Martinska, nasuprot Šibenika. Lokacija je to koju je upravo ta scena oživjela prije dvadeset godina kada je pokrenula feštu čija tradicija i koncept su uspješno oživljeni i ovog ljeta pod nazivom Martinska Punk. Za brojne prisutne ovo je svakako bio jedan od najiščekivanijih koncertnih događaja ove sezone - kako zbog iznenadno najavljenog povratničkog nastupa jednog od najbitnijih regionalnih HC punk bendova, šibenske Nule, tako i zbog odličnog odabira ostalih nastupajućih sastava.

Uz, kako to priliči punk festivalu, međusobno podržavajuću i kolegijalnu atmosferu i netipično precizno izmjenjivanje izvođača i tehnički besprijekoran te snažan zvuk, uz meditativno i gotovo pa ritualno iščekivanje prvog odsviranog tona Nule, imali smo prilike svjedočiti vrhunskim koncertima Motus Vita Esta, Fakofbolana, Ponora, Kurvi, Crasso de Odia, Disastera te Raspada.

Prvi dan fešte u petak krenuo je dosta silovito. Koncert su otvorili lokalne snage Disaster. Pjevajući na hrvatskom jeziku ovaj se sastav dotiče mnogih tema i šalje nedvosmislenu poruku o establišmentu, društvu, sistemu, smrti te sukobu s vladajućim religijskim institucijama. Mračni HC punk protkan metal uletima i growlerskim vokalima osebujnog Zokija je bio savršen uvod u večer. Nakon njih zadarski Crasso De Odio isporučio je set pjesama prošaranih streetcore estetikom uz nezaobilazan HC punk stav i spušteni štim gitare što je dalo sasvim jednu ozbiljniju notu. Točni, precizni i zabavni u svakom pogledu. Fakofbolan su punk rock ratnici s preko 25 godina staža na sceni. Oni koji su iole pohodili bar jedan njihov nastup znaju da kad zauzmu stage nema stajanja od prve do zadnje minute koncertnog seta. Teško (pozitivno) ludilo, pjevanje u glas, uigrana svirka uz fenomenalan zvuk i potporu publike. Za kraj prve večeri na binu izlazi zagrebački Motus Vita Est. Još jedni dugovječni borci s 30-godišnjim stažom na HC punk sceni. Uz recentno ostvarenje i pjesama s uratka ‘Mašina’ našlo se tu i probranih numera iz svih diskografskih momenata benda. Za kraj je ostavljena legendarna pjesma ‘Holandija’ uz apsolutni delirij među posjetiteljima.

Subotu su otvorili Raspad. Još jedni predstavnici lokalne scene. Svoj melodični hardcore zvuk prošaran streetpunk i sličnim strujanjima pokazao se kao pun pogodak. Uigrano, točno i bez prevelike filozofije odradili su odličan set. Kurve su zagrebački bend novije generacije koji svakom svirkom stječe novi kult pratitelja. Prljavi rock’n’roll garažni zvuk, furiozna svirka te HC punk estetika uz povremene ulete u sporije dijelove začinili su festival pravom dozom energije i (još jednom) raspametili sve prisutne. Što reći osim Ponor, bend sačinjenih od prekaljenih aktera nezavisne scene. Njihov metalizirani, mračni HC zvuk, uigrana ritam sekcija (imaju novog bubnjara) uz izmjenjivanje riffovske paljbe između Ivana i Lane dali su poseban štih festivalu. Glasno, precizno i u glavu svoj su nastup odradili na zavidnoj razini. Šibenska Nula odavna nosi kultni status i to s razlogom. Ovo im je bio povratnički koncert nakon deset godina izbivanja sa scene. Što je dalo jednu posebnu težinu čitavom događanju. Njihov anarcho/HC/punk zvuk i direktna poruka ne jenjava niti u 2020. Dapače, potrebnija je više nego ikada. Recentno objavljeno dvostruko vinilno izdanje njihovog jedinog dugosvirajućeg uratka ‘Pobjedimo laž’ tako je zaživjelo u svom punom obliku na pozornici, uz fantastičan zvuk, odobravanje publike, nezaobilazni pogo ples i pjevanjem tekstova iz sveg glasa. Mitre, Frua, Roša, Jorde i Vedrane dobrodošli nam natrag.